Saturday 6 February 2016

Ah Pook is here


Negde, u razasutim ostacima spaljenog kosmosa, poslednji bog A'Puk se raspravlja sa svojim alter-egom na temu krhke ravnoteže između života i smrti. Animirani tok slika svesti i hipnotišući glas naratora daruju nam rekvijem za leševe Armagedona, "poslednjeg boga" koji mrmljajući traga za smislom sopstvenog Univerzuma, i na kraju opori manifesto prosvetljenja i oslobođenja.


I kad postadoh Smrt, to je seme iz koga rastem...

Icama, duh jutarnje magle i pljuskova.
Ikstob, boginja užadi i zamki.
Iksčel, paukova mreža što lovi jutarnju rosu.
Zuikok, devičanska vatra zaštitnica dece.
Adziz, gospodar hladnoće.
Kokupoket, što dela u vatri.
Ikstadum, ona što pljuje drago kamenje.
Iksčunčan, opasni.
A'Puk, uništitelj.

Hirošima, 6. avgust 1945. u 8:16 izjutra:

Ko je zaista to naredio?
- Kontrola.
- Neki ružni Amerikanac.
- Neki instrument Kontrole.
Ali, ako je Kontrolina kontrola apsolutna, šta će Kontroli uopšte potreba da kontroliše?
- Kontroli... treba vremena.
Da li Kontrolu kontroliše njena potreba za kontrolom?
- Da.
Šta će Kontroli ljudi, kako ih ti naziv?
- Čekaj... stani! Vreme, kao mesto za sletanje. Smrt je gladna vremena kao narkoman droge.
A za šta je to vreme potrebno Smrti?
- Odgovor je tako prost. Smrti treba vreme kako bi to što ona ubija moglo prvo da poraste, A'Puka mu poljubim!
Smrti treba vreme kako bi to što ona ubija moglo prvo da poraste, A'Puka mu, ti glupi vulgarni pohlepni ružni smrtoločni Amerikanče. 
Smrti treba vreme kako bi to što ona ubija moglo prvo da poraste, A'Puka mu, ti glupi vulgarni pohlepni ružni smrtoločni Amerikanče... Baš tako.

Sada smo dobili jedan sasvim nov vid vladavine. Ne vladavinu jednoga čoveka, ili vladavinu aristokratije, ili plutokratije, već malih grupa koje su se uspele na pozicije apsolutne moći nasumičnim pritiscima, grupice podređene političkim i ekonomskim faktorima koji im ostavljaju vrlo malo prostora za samostalno donošenje odluka. 
(A'Puk uze dvocevku, otvori je, vide da je napunjena, zatvori je)
Oni su puki predstavnici apstraktnih sila koji su se domogli moći sopstvenom predajom. Diktatori gvozdene volje postali su stvar prošlosti. Više neće biti raznih Staljina i Hitlera.
(A'Puk pogladi pušku, gurnu cevi u usta i nastavi da priča)
Vladari ovog najkilavijeg od svih svetova su to postali sasvim slučajno; to su nesposobni, nesigurni piloti za komandama ogromne mašine koju ne mogu da shvate, oni što svaki čas zivkaju stručnjake da im kažu koju dugmad da pritisnu.
(A'Puk povuče oroz...)


Dela V. Barouza mogu naizmenično biti komična, nerazumljiva ili profana - prepuna prikaza droge, insekata i drugih čudesa. Iako su fascinirajuća, donekle teško razumljiva kada su na papiru, njegova dela kao da ožive prilikom čitanja naglas, naročito na onaj prepoznatljiv Barouzov razvučeni način govora, bez ijedne grimase na licu. Ako uz to idu i neki vizuelni tripovi - utoliko bolje.
Gornji video je upravo to. Animator Piter Hant je 1994. napravio groteskni stop-motion kratki animirani film "Ah Pook is here", gde je audio podloga preuzeta sa Barouzovog govornog albuma "Dead City Radio" (1990), a muziku je uradio čuveni Džon Kejl. Kao dobitnik deset međunarodnih nagrada, ovaj film je uvršten u arhivu Geteovog instituta.
"Ah Pook is here" je začet 1970. godine kroz saradnju Barouza i crtača Malkolma Meknila. Ta saradnja je u početku bila najavljena u formi strip-magazina; međutim, kada je izdavanje obustavljeno, Barouz i Meknil su odlučili da svoj zajednički rad pretvore u knjigu. "Ah Pook is here and other texts" je konačno objavljena 1979. godine, ali bez Meknilovih ilustracija. 

No comments:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...